Optička koherentna tomografija – principi i tehnička realizacija
Optička koherentna tomografija je dijagnostička metoda koja omogućava sagledavanje poprečnih presjeka tkiva u rezoluciji od 1 -10 mikrometara, mjerenjem vremena kašnjenja i intenziteta eha svjetlosti odbijene od strukture tkiva. U tkivima kao što je oko maksimalna dubina snimanja je ograničena na oko 2-3 mm, zbog prigušenja rasute svjetlosti. Mada je ova dubina mala, u poređenju sa dubinama koje se postižu drugim tehnikama snimanja, OCT daje snimke 10-100 puta veće rezolucije od standardnog ultrazvuka, magnetne resonance i kompjuterizovane tomografije. Zato se ova tehnika i naziva optička biopsija, jer omogućava snimanje struktura tkiva in situ i u realnom vremenu, bez kontakta i bez potrebe za uzimanjem uzorka.
Prije nego što se napravi snimak, OCT snop se fokusira na mrežnjaču podešavanjem položaja sočiva okulara. Položaj oka pacijenta mora da bude na određenom rastojanju od sočiva okulara, jer ukoliko je oko previše blizu ili daleko od ovog rastojanja, OCT snop se neće koncentrisati oko pupile, tako da će doći do gubljenja ivica slike. Pravac pogleda pacijenta usmjeravamo i kontrolišemo koristeći unutrašnju tačku fiksacije koju pacijent vidi i koja može da se podešava kompjuterski. Pomjeranjem snopa svjetlosti kojim skeniramo, aparat formira putanju koju vide pacijent i ispitivač kao crvenu liniju. Aparat može da vidi i fokusira na željeno mjesto na retini pomjeranjem snopa svjetlosti velikom brzinom i istovremeno vizuelizacijom slike očnog dna. Pošto se prikupe podaci za OCT snimak, kretanje snopa se usmjerava kako bi se dobio snimak u velikoj rezoluciji. Mjesto na kome je načinjen snimak bilježi se na video snimku fundus-a neposredno poslije izrade OCT snimka. Putanju kretanja snopa svjetlosti kontroliše kompjuter na osnovu prethodno izabranog modela skeniranja od strane ispitivača.
Ovom metodom se dobijaju važne dijagnostičke informacije koje su dopuna konvencionalnim tehnikama, kao što je fundus kamera i fluoresceinska angiografija. Korisna je u otkivanju i praćenju edema makule, centralne serozne horioretinopatije, rupture makule, senilne degeneracije makule, epiretinalne membrane, vitroretinalnog trakcionog sindroma, subretinalne neovasularizacije itd. OCT se takođe može koristiti za kvantitativna ispitivanja ili morfologiju mrežnjače, može se mjeriti napredovanje bolesti i pratiti efikasnost terapije.
Snimanje upotrebom OCT-a može da se uporedi sa B skenom ultrazvuka, s tim što se umjesto ultrazvuka koristi svjetlost. OCT aparati standardne rezolucije imaju aksijalnu rezoluciju od 10 mikrona što je 10-20 puta finije od standardnog B skena ultrazvuka. Oftalmološkim OCT aparatom ultravisoke rezolucije namijenjenim istraživanjima, postiže se rezolucija čak i do 3 mikrona. Veća rezolucija omogućava sagledavanje morfologije pojedinih slojeva mrežnjače, što olakšava postavljanje dijagnoze.
Snimanje OCT-om može biti korisno pri kvantitativnom mjerenju veličina, kao što su debljina mrežnjače ili slojeva nervnih vlakana u njoj. Mnoga oboljenja mrežnjače se manifestuju strukturnim promjenama, odnosno promjenama arhitektonike mrežnjače. OCT nam pruža dijagnostički važne informacije o patološkim stanjima u pojedinim strukturama oka. OCT snimci se mogu kvantitativno analizirati upotrebom kompjuterizovanih algoritama za obradu slike, čime se dobijaju objektivne dijagnostičke informacije o strukturama kao što su makula i papilla optičkog živca. Slika se može kompjuterski obraditi i kvantitativna mjerenja se mogu prikazati u vidu topografskih mapa, kao sto su topografske mape debljine mrežnjače, koje omogućavaju direktno poređenje sa snimcima fundusa ili nalazima fluoresceinske angiografije. OCT-a omogućava neposrednu vizuelizaciju, kao i dobijanje kvantitativnih informacija, što se čini korisnim u praćenju diskretnih promjena u uzdužnoj strukturi tkiva, koje mogu biti posljedica strukturnih promjena ili povlačenja oboljenja.
OCT-om mogu da se uoče promjene morfologije fovee koje ukazuju na defekte u makuli, vitroretinalne trakcije i ablacija retine predjela makule. Takođe, OCT-om se može uočiti nagnutost konture fovee, što je često posljedica prisustva epiretinalne membrane, makularnih pseudodefekata i lamelarnih, odnosno djelimičnih defekata. Gubitak i zaravnjenost kontura foveee, koji se može vidjeti na OCT snimku, posljedica je defekta u nastajanju edema fovee i odlubljenja mrežnjače koje zahvata makulu. OCT-om je moguće razlikovati različite stadijume defekta u makuli, potpuni defekti od pseudodefekta i lamelanog defekta, promjene u retini u smislu cističnog edema i vitroretinalne trakcije. Posebno je važno uočiti zadebljanje u predjelu fovee, jer edem u fovei ima teške posljedice po oštrinu vida. Precizno kvantitativno mjerenje debljine mrežnjače i jasno određivanje prednje i zadnje granice mrežnjače, postiže se visokom aksijalnom rezolucijom OCT metode.
Iz svega navedenog se može zaključiti da OCT dijagnostika, koja je otkrivena 1991. godine, predstavlja jednu od najboljih metoda koja se široko koristi u dijagnostici i praćenju mnogih bolesti, kao i za navođenje pri hirurskim intervencijama.
Dr Jelena Radojičić
Direktorica Klinike za očne bolesti, Klinički centar Crne Gore
M-ME-00000449
Literatura:
1. OCT dijagnostika dr Jelena Paović