autor: dr Milovan Roganović, specijalizant neurologije, Klinika za neurologiju, Klinički centar Crne Gore
Rehabilitacija predstavlja nezaobilazan terapijski modalitet kod pacijenata oboljelih od multipleskleroze (MS). Do danas, nije usvojen jedinstveni terapijski protokol, te se i rehabilitacija MS pacijenata,baš kao i farmakoterapija, prilagođava svakom pacijentu pojedinačno. Primjena digitalnih biomarkera ibiosenzora predstavlja novi, inovativni pristup u praćenju efekata rehabilitacije u MS pacijenata, ali i moćan alat za monitoring efektivnosti imunomodulatorene terapije. Upravo navedeno je bilo tema nedavno završene ljetnje škole u koorganizaciji ECTRIMS-a i RIMS-a (Rehabilitation in Multiple Sclerosis).
U neurologiji je odavno poznat pojam neuroplastičnosti, a koji se definiše kao sposobnost mozga damijenja i svoju strukturu i funkciju, kao odgovor na različite intrizičke i ekstrinzičke stimuluse. Sve je višedokaza da akutni relaps, hronična neuroinflamacija ali i posljedična neurodegeneracija značajno smanjuju sposobnost neuroplastičnosti, što za posljedicu ima i smanjenu vjerovatnoću pozitivnog efekta primijenjene neurorehabilitacije. Mogućnost neuroplastičnog moduliranja u mlađih MS pacijenata se može porediti samogućnostima prosječnog, zdravog 50-godišnjaka. Navedeno dovodi do zaključka da MS pacijente moramoliječiti rano, i to visokoefektivnom terapijom, a sve kako bi se sačuvala moždana masa i poboljšale motorne i kognitivne performanse.
Efekat imunomodulatorne terapije na MS pacijente je jasan, dokazan u brojnim studijama, ali efekat neurorehabilitacije još uvijek nije dovoljno izučen. Postoje studije koje govore u prilog tome da rehabilitacione tehnike primijenjene na gornje ekstremitete utiču na mikrostrukturu bijele mase mozga, a da kod pacijenata kod kojih se rehabiltacija fokusira na donje ekstremitete dolazi do promjene mikroarhitektonike cerebeluma.
Objektivan problem u sprovođenju rehabilitacionih procedura je manja motivisanost MS pacijenata za sprovođenje istih, ali i dobro poznati hronični umor kao propratni simptom MS pacijenata. Poznato je da MS pacijenti, u poređenju sa opštom populacijom, imaju niži stepen fizičke aktivnosti čemu posebnodoprinosi atrofija kičmene moždine u vratnom segmentu, ali je dokazano i da fizička aktivnost pozitivno utiče na sposobnost neuroplastičnosti.
Kada govorimo o rehabilitacionim procedurama, poseban fokus treba usmjeriti i na kognitivnu rehabilitaciju jer je poznato da učestalost kognitivnih poremećaja u MS pacijenata iznosi i do 43%, te da njihovo prisustvo ne korelira sa EDSS-om, što znači i da vrlo ozbiljna kognitivna oštećenja možemo naći kod pacijenata sa niskim stepenom onesposobljenosti, u čak do 1/3 oboljelih.
Telerehabilitacija je takođe, naročito nakon COVID-19 pandemije, postala široko primjenljivana rehabilitaciona metoda. Njena primjena ima i naučnu potporu jer je poznato da, čak i samo gledanje fizičkih pokreta druge osobe aktivira tzv. human mirror neuron system u dornjem frontalnom girusu što ima pozitivan efekat na motorne performanse pacijenta.
Da sumiramo, neophodno je na vrijeme prepoznati rehabilitacione potrebe MS pacijenata, sprovoditiih po individualizovanom principu, ali i sprovesti nove, randomizovane kliničke studije kako bi se ipak stvorili uslovi za razvoj vodiča za rehabilitaciju MS pacijenata.
Posebno zanimljivo pitanje jeste kako mjeriti efekte primijenjene terapije na fizičku aktivnost i kognitivne funkcije – bilo da se radi o efektima imunomodulatorne terapije ili efektima rehabilitacionih procedura. U posljednje vrijeme sve više značaja se pridaje biosenzorima. Razvijen je veliki broj aplikacijaza mobilne telefone, senzora inkorporiranih u pametne satove, akcelerometara, pedometara, ali i aplikacija sa testovima memorije, pažnje, brzine čitanja i procesiranja informacija koje omogućavaju veoma precizno praćenje pacijenata. Tehnologija je napredovala do toga da danas na tržištu SAD-a postoje senzori koji detektuju napunjenost mokraćne bešike (tzv. bladder-wereables) i podsjećaju pacijenta koji pati od urinarne inkontinencije na neophodnost pražnjenja bešike ali i na neophodnost sprovođenja Kegelovih vježbi. Podaci koji se prikupljaju navedenim biosenzorima od velike su koristi za analizu efekata primijenjenih terapijskih procedura, ali njihova primjena još uvijek nije uključena u sprovođenje kliničkih studija. Prednost biosenzora i aplikacija je u tome što se jednostavni, a klinički važni testovi za procjenu motoričnih i kognitivnih sposobnosti, mogu kroz njih implementirati. Na primjer, poznato je da je SDMT (Symbol Digit Modalities Test) jedan od najboljih za detekciju poremećaja brzine procesiranja informacija u MS pacijenata, a ne predstavlja poseban izazov da se on uvrsti u aplikacije koje bi bile instalirane na pametnim telefonima MS pacijenata. Podaci dobijeni na ovaj način važni su kliničaru kako bi na što bolji način stekao uvid u stanje MS pacijenta.
Do trenutka kada će odgovore na pitanja o efektivnosti primijenjenih terapijskih procedura davati vještačka inteligencija, neophodno je da i na teritoriji Crne Gore, u svakodnevnom radu sa MS pacijentima, imajući u vidu da se radi uglavnom o mlađim pacijentima, implementiramo neki od dostupnih biosenzora, te da time bolje saznamo kakav život oni zaista žive. Jedino na taj način terapijski pristup može biti individualizovan a ishodi liječenja bolji.
Reference:
1. Stampanoni Bassi M, Iezzi E, Centonze D. Multiple sclerosis: Inflammation, autoimmunity and plasticity. Handb Clin Neurol. 2022;184:457-470.
2. Chiaravalloti ND, Genova HM, DeLuca J. Cognitive rehabilitation in multiple sclerosis: the role of plasticity. Front Neurol. 2015 Apr 2;6:67.
3. Milewska-Jędrzejczak M, Głąbiński A. The Influence of Conventional and Innovative Rehabilitation Methods on Brain Plasticity Induction in Patients with Multiple Sclerosis. J Clin Med. 2023 Feb 27;12(5):1880.
4. Prosperini L, Piattella MC, Giannì C, Pantano P. Functional and Structural Brain Plasticity Enhanced by Motor and Cognitive Rehabilitation in Multiple Sclerosis. Neural Plast. 2015;2015:481574.
5. Graves JS, Montalban X. Biosensors to monitor MS activity. Mult Scler. 2020 Apr;26(5):605-608.
6. Denissen S, Nagels G. Artificial intelligence will change MS care within the next 10 years: Yes. Mult Scler. 2022 Dec;28(14):2171-2173.
7. Nasrabadi MZ, Tabibi H, Salmani M, Torkashvand M, Zarepour E. A comprehensive survey on noninvasive wearable bladder volume monitoring systems. Med Biol Eng Comput. 2021 Aug;59(7-8):1373-1402.
8. https://www.sagentiainnovation.com/digital-biomarkers-graphic/
autor: dr Milovan Roganović, specijalizant neurologije, Klinika za neurologiju, Klinički centar Crne Gore
Rehabilitacija predstavlja nezaobilazan terapijski modalitet kod pacijenata oboljelih od multipleskleroze (MS). Do danas, nije usvojen jedinstveni terapijski protokol, te se i rehabilitacija MS pacijenata,baš kao i farmakoterapija, prilagođava svakom pacijentu pojedinačno. Primjena digitalnih biomarkera ibiosenzora predstavlja novi, inovativni pristup u praćenju efekata rehabilitacije u MS pacijenata, ali i moćan alat za monitoring efektivnosti imunomodulatorene terapije. Upravo navedeno je bilo tema nedavno završene ljetnje škole u koorganizaciji ECTRIMS-a i RIMS-a (Rehabilitation in Multiple Sclerosis).
U neurologiji je odavno poznat pojam neuroplastičnosti, a koji se definiše kao sposobnost mozga damijenja i svoju strukturu i funkciju, kao odgovor na različite intrizičke i ekstrinzičke stimuluse. Sve je višedokaza da akutni relaps, hronična neuroinflamacija ali i posljedična neurodegeneracija značajno smanjuju sposobnost neuroplastičnosti, što za posljedicu ima i smanjenu vjerovatnoću pozitivnog efekta primijenjene neurorehabilitacije. Mogućnost neuroplastičnog moduliranja u mlađih MS pacijenata se može porediti samogućnostima prosječnog, zdravog 50-godišnjaka. Navedeno dovodi do zaključka da MS pacijente moramoliječiti rano, i to visokoefektivnom terapijom, a sve kako bi se sačuvala moždana masa i poboljšale motorne i kognitivne performanse.
Efekat imunomodulatorne terapije na MS pacijente je jasan, dokazan u brojnim studijama, ali efekat neurorehabilitacije još uvijek nije dovoljno izučen. Postoje studije koje govore u prilog tome da rehabilitacione tehnike primijenjene na gornje ekstremitete utiču na mikrostrukturu bijele mase mozga, a da kod pacijenata kod kojih se rehabiltacija fokusira na donje ekstremitete dolazi do promjene mikroarhitektonike cerebeluma.
Objektivan problem u sprovođenju rehabilitacionih procedura je manja motivisanost MS pacijenata za sprovođenje istih, ali i dobro poznati hronični umor kao propratni simptom MS pacijenata. Poznato je da MS pacijenti, u poređenju sa opštom populacijom, imaju niži stepen fizičke aktivnosti čemu posebnodoprinosi atrofija kičmene moždine u vratnom segmentu, ali je dokazano i da fizička aktivnost pozitivno utiče na sposobnost neuroplastičnosti.
Kada govorimo o rehabilitacionim procedurama, poseban fokus treba usmjeriti i na kognitivnu rehabilitaciju jer je poznato da učestalost kognitivnih poremećaja u MS pacijenata iznosi i do 43%, te da njihovo prisustvo ne korelira sa EDSS-om, što znači i da vrlo ozbiljna kognitivna oštećenja možemo naći kod pacijenata sa niskim stepenom onesposobljenosti, u čak do 1/3 oboljelih.
Telerehabilitacija je takođe, naročito nakon COVID-19 pandemije, postala široko primjenljivana rehabilitaciona metoda. Njena primjena ima i naučnu potporu jer je poznato da, čak i samo gledanje fizičkih pokreta druge osobe aktivira tzv. human mirror neuron system u dornjem frontalnom girusu što ima pozitivan efekat na motorne performanse pacijenta.
Da sumiramo, neophodno je na vrijeme prepoznati rehabilitacione potrebe MS pacijenata, sprovoditiih po individualizovanom principu, ali i sprovesti nove, randomizovane kliničke studije kako bi se ipak stvorili uslovi za razvoj vodiča za rehabilitaciju MS pacijenata.
Posebno zanimljivo pitanje jeste kako mjeriti efekte primijenjene terapije na fizičku aktivnost i kognitivne funkcije – bilo da se radi o efektima imunomodulatorne terapije ili efektima rehabilitacionih procedura. U posljednje vrijeme sve više značaja se pridaje biosenzorima. Razvijen je veliki broj aplikacijaza mobilne telefone, senzora inkorporiranih u pametne satove, akcelerometara, pedometara, ali i aplikacija sa testovima memorije, pažnje, brzine čitanja i procesiranja informacija koje omogućavaju veoma precizno praćenje pacijenata. Tehnologija je napredovala do toga da danas na tržištu SAD-a postoje senzori koji detektuju napunjenost mokraćne bešike (tzv. bladder-wereables) i podsjećaju pacijenta koji pati od urinarne inkontinencije na neophodnost pražnjenja bešike ali i na neophodnost sprovođenja Kegelovih vježbi. Podaci koji se prikupljaju navedenim biosenzorima od velike su koristi za analizu efekata primijenjenih terapijskih procedura, ali njihova primjena još uvijek nije uključena u sprovođenje kliničkih studija. Prednost biosenzora i aplikacija je u tome što se jednostavni, a klinički važni testovi za procjenu motoričnih i kognitivnih sposobnosti, mogu kroz njih implementirati. Na primjer, poznato je da je SDMT (Symbol Digit Modalities Test) jedan od najboljih za detekciju poremećaja brzine procesiranja informacija u MS pacijenata, a ne predstavlja poseban izazov da se on uvrsti u aplikacije koje bi bile instalirane na pametnim telefonima MS pacijenata. Podaci dobijeni na ovaj način važni su kliničaru kako bi na što bolji način stekao uvid u stanje MS pacijenta.
Do trenutka kada će odgovore na pitanja o efektivnosti primijenjenih terapijskih procedura davati vještačka inteligencija, neophodno je da i na teritoriji Crne Gore, u svakodnevnom radu sa MS pacijentima, imajući u vidu da se radi uglavnom o mlađim pacijentima, implementiramo neki od dostupnih biosenzora, te da time bolje saznamo kakav život oni zaista žive. Jedino na taj način terapijski pristup može biti individualizovan a ishodi liječenja bolji.
Reference:
1. Stampanoni Bassi M, Iezzi E, Centonze D. Multiple sclerosis: Inflammation, autoimmunity and plasticity. Handb Clin Neurol. 2022;184:457-470.
2. Chiaravalloti ND, Genova HM, DeLuca J. Cognitive rehabilitation in multiple sclerosis: the role of plasticity. Front Neurol. 2015 Apr 2;6:67.
3. Milewska-Jędrzejczak M, Głąbiński A. The Influence of Conventional and Innovative Rehabilitation Methods on Brain Plasticity Induction in Patients with Multiple Sclerosis. J Clin Med. 2023 Feb 27;12(5):1880.
4. Prosperini L, Piattella MC, Giannì C, Pantano P. Functional and Structural Brain Plasticity Enhanced by Motor and Cognitive Rehabilitation in Multiple Sclerosis. Neural Plast. 2015;2015:481574.
5. Graves JS, Montalban X. Biosensors to monitor MS activity. Mult Scler. 2020 Apr;26(5):605-608.
6. Denissen S, Nagels G. Artificial intelligence will change MS care within the next 10 years: Yes. Mult Scler. 2022 Dec;28(14):2171-2173.
7. Nasrabadi MZ, Tabibi H, Salmani M, Torkashvand M, Zarepour E. A comprehensive survey on noninvasive wearable bladder volume monitoring systems. Med Biol Eng Comput. 2021 Aug;59(7-8):1373-1402.
8. https://www.sagentiainnovation.com/digital-biomarkers-graphic/
Pored epidemiološkog značaja koje imaju, neurološki poremećaji predstavljaju glavnu determinantu zdravlja mozga, kao i ukupnog zdravlja. Ne postoji univerzalna definicija ,,zdravlja mozga’’ i nema univerzalno prihvaćene mjere zdravlja mozga u toku života. Razne organizacije su, međutim, predložile definicije koje naglašavaju razne domene zdravlja mozga.
U dokumentu iz 2022,[1] Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše zdravlje mozga kao ,,stanje funkcionisanja kroz kognitivne, senzorne, socio-emocionalne, bihevioralne i motorne domene, uz dopuštanje osobi da spozna svoj puni potencijal u toku života, bez obzira na pristusvo ili odsustvo poremećaja’’. Definicija SZO prepoznaje da zdravlje mozga sačinjavaju: neuralni razvoj, plasticitet, funkcionisanje i oporavak kroz životni vijek pojedinca. SZO je izradila i intersektorski globalni akcioni plan[2]za epilepsiju i druge neurološke poremećaje 2022-2031 sa ciljem poboljšanja pristupa njezi i liječenju za ljude koji žive sa neurološkim poremećajima, i preveniranja novih slučajeva uz promociju zdravlja mozga i razvoja tokom cijelog života. Taj plan ima za cilj da podrži oporavak, blagostanje i učešće osoba koje žive sa neurološkim poremećajima, kao i da smanji povezanu smrtnost, morbiditet i onesposobljenost, promoviše ljudska prava i adresira stigmu i diskriminaciju kroz interdisciplinarni i intersektorski pristup.
Međutim, kada je specijalno riječ o multiploj sklerozi (MS), referenti dokument i dalje predstavlja: ,,Zdravlje mozga: Kod multiple skleroze vrijeme je važno",[3]koji je ekspertski stav baziran na dokazima i koji detaljno razmatra značaj zdravlja mozga u multiploj sklerozi i ističe ključne aspekte povezane sa pravovremenom intervencijom i liječenjem. On sažima dokaze i nedvosmislene nalaze izvedene iz strukturisanih rasprava svjetske grupe autora, u koju su bili uključeni kliničari, istraživači, specijalizovane medicinske sestre, zdravstveni ekonomisti i predstavnici udruženja pacijenata, svi sa iskustvom i stručnošću na polju multiple skleroze. Ovaj izvještaj, pored presjeka stanja i trenutnih praksi, daje i bitne preporuke za postizanje optimalnih ishoda kod pacijenata sa MS-om. Ključne poruke izvještaja biće prezentovane u nastavku ovog teksta:
Zdravlje mozga u MS-u prvenstveno se odnosi se na očuvanje i zaštitu mozga od oštećenja izazvanih bolešću. Dakle, u cilju postizanja optimalnih ishoda i poboljšanja kvaliteta života pacijenata s MS-om, neophodno je razumjeti značaj očuvanja zdravlja mozga.
Teret koji ova bolest nameće za pojedinca, kao i za društvo je veliki. Naime, kod pogođenog pacijenta, patološka aktivnost imunog sistema u krajnjem dovodi do pojave lezija (polja akutnog oštećenja), što vremenom dovodi uništavanja dijela nervnog tkiva i atrofije (smanjenja zapremine mozga) uprkos mehanizmima popravke koji su dostupne u CNS-u. Sposobnost mozga da zadrži funkciju tako što se remodeluje kako bi kompenzovao gubitke – neurološka rezerva, kao i mehanizmi za oporavaak moždanih oštećenja zaslužni su za to što bolest može ostati nedijagnostikovana i neliječena. To je razlog zašto je ključno da se MS dijagnostikuje što prije, prije iscrpljivanja neurološke rezerve i prelaska u progresivnu fazu bolesti. Takođe, bitno je i u ranoj fazi bolesti upotrijebiti ljekove koji mogu direktno uticati na tok bolesti i smanjiti relapse, usporiti progresiju onesposobljenosti, smanjiti broj novih lezija i usporiti atrofiju mozga.
MS ima negativan uticaj na kvalitet života, prvenstveno na fizičku onesposobljenost, ali i na mentalno zdravlje, vitalnost, kongnitivno propadanje i zamor. Sve ovo doprinosi smanjenju stope zaposlenosti među populacijom oboljelom od MS, kao i čestom potrebom za njegovateljom. Dodatno, kako osoba sa MS vremenom postaje sve onesposobljenija, u konačnom sve ovo dovodi do znatnog rasta troškova po društvo, direktnih i indirektnih. Ovaj dokument predlaže terapijske strategije koje treba da poboljšaju ishode za osobe sa relapsnim formama MS u smislu smanjenja broja relapsa i progresije onesposobljenosti i samim tim smanjenja troškova formalne i neformalne njege, kao i indirektnih troškova koji naglo rastu sa višim nivoima onesposobljenosti.
Rana intervencija se ističe kao ključni faktor u upravljanju MS-om. To se prvenstveno odnosi na rano prepoznavanje i liječenje bolesti, koje najčešće daju pozitivan uticaj na usporavanje napredovanja bolesti i očuvanje zdravlja mozga. Takođe, imajući u vidu da ne postoji lijek koji može da izliječi MS, cilj započinjanja terapije lijekom koji modifikuje tok bolesti je smanjivanje subkliničke aktivnosti bolesti, očuvanje zapremine mozga i usporavanje ili spriječavanje progresije onesposobljenosti. Terapije koje mijenjaju tok bolesti (DMT) umnogome utiču na usporavanje napredovanja bolesti, odgađanje invaliditeta i zaštitu zdravlja mozga. Stoga je izuzetno važno dijagnostikovati MS što je ranije moguće nakon pojave prvih simptoma. Glavno mjesto u putu pacijenta koje dovodi do kašnjenja u postavljanju dijagnoze predstavlja vremenski period koji protekne od prvog momenta javljanja pacijenta zdravstvenom radniku do upućivanja specijalisti; kao i liste čekanja nakon upućivanja neurologu. Sa druge strane, dostupnost MRI i primjena opšte prihvaćenih McDonald-ovih kriterijuma olakšava postavljanje dijagnoze u odnosu na prethodni period kad ovi alati nisu bili dostupni.
Intervencije koje takođe treba sprovoditi u cilju očuvanja moždane i kognitivne rezerve su: poboljšanje kardiovaskularne kondicije (kroz aerobne vježbe), izbjegavanje pušenja, ograničavanje količine alkohohola, kao i intelektualno obogaćujuće aktivnosti (obrazovanje, čitanje, hobiji i kreativno izražavanje). Ipak, ključno je rana intervencija sa DMT, za koju su brojne dugoročne studije pokazale da dovodi do boljih ishoda u odnosu na kasnu intervenciju. Kada se radi o izboru DMT-a za određenog pacijenta, bira se terapija koja je najpogodnija za tok bolesti, vrijednosti, potrebe i ograničenja i način života pacijenta. Ljekar i pacijent moraju zajednički da donesu odluku o odabiru terapije, na bazi diskusije o koristima od ranog uvođenja terapije, potencijalne koristi i rizika od DMT, usvajanju načina života koji pogoduje zdravlju mozga itd.
Dok relapsi predstavljaju prediktivni faktor za kasniju onesposobljenost, što je dokazano studijama, lezije koje se otkrivaju magnetnom rezonancom predstavljaju dokaz o atktivnosti bolesti, kao i prediktore budućih relapsa, samim tim i progresije onesposobljenosti. Redovno praćenje aktivnosti bolesti putem MR predstavlja okosnicu monitoringa MS pacijenata. Procjena aktivnosti bolesti i upalnih procesa vrši se upravo na osnovu MRI snimaka koji su glavni izvor informacija o prisustvu i razvoju lezija u mozgu. Zahvaljujući tako dobijenim podacima o promjenama u mozgu, mogu se donostiti informisane odluke koje se odnose na prilagođavanje terapije sa ciljem smanjenja rizika od daljih oštećenja. Dodatni parametri koji bi mogli biti od značaja za monitoring bolesti su: atrofija mozga, kao i lezije u sivoj masi, nivo neurofilamenata u spinalnoj tečnosti i ishodi po ocjeni samih pacijenata.
Nakon uvođenja terapije, bitna je i brza reakcija na dokaze o aktivnosti bolesti i ranom otkrivanju suboptimalnog odgovora na terapiju. Postoje mnoge varijacije MS-a i nijedan pojedinačni lijek nije djelotvoran kod svih ljudi sa MS. Stoga, mnogi pacijenti će možda morati da prime nekoliko terapijskih opcija prije nego što postignu optimalnu kontrolu bolesti. Studije su pokazale da aktivnost bolesti tokom primjene terapije predviđa lošu prognozu. Zbog toga je važno brzo otkriti aktivnost bolesti koja ukazuje na suboptimalan odgovor na terapiju kako bi se razmotrila mogućnost prelaska na alternativni lijek.
Trenutno ne postoji široko prihvaćena definicija suboptimalnog odgovora na terapiju MS-om, niti postoje univerzalno prihvaćene smjernice za kontrolu MS-a kod ljudi koji ne reaguju na terapiju. Različite grupe stručnjaka su objavile svoje smernice, ali nema konsenzusa. Predloženo je da terapijski cilj bude "odsustvo dokaza o aktivnosti bolesti" (NEDA), što podrazumijeva odsustvo relapsa, pogoršanja onesposobljenosti i aktivnosti na magnetnoj rezonanci (MR).
U praksi, odluka o prelasku na drugu terapiju uglavnom se zasniva na kliničkim dokazima, kao što su relapsi ili progresija onesposobljenosti.
Konačno, ekonomski aspekti su takođe značajni u smislu dostupnosti terapije za MS. Međutim, uz sveobuhvatni pristup, koji uključuje procjenu zdravstvenih koristi i troškova za sve aktere, može se bolje razumjeti ekonomičnost terapije za MS. Ovakav pristup može pomoći u donošenju odluka o finansiranju terapija na osnovu dugoročnih koristi i troškova za društvo u cjelini3.
Budući da smo u prethodnih nekoliko godina svjedočili naprecima u raznim poljima u vezi sa upravljanjem MS-om, (razvoj novih DMT, novi prediktivni imidžing i biomarkeri onesposobljenosti itd.), kao i da je potrebno sva nova poboljšanja uvesti u praksu, uskoro se očekuje izrada nove verzije dokumenta: ,, Zdravlje mozga: Kod multiple skleroze vrijeme je važno".
Dr Slaviša Peruničić
Neurolog
Klinički centar Crne Gore
Reference:
1. Optimizing brain health across the life course: WHO position paper.
Geneva: World Health Organization; 2022. Licence: CC BY-NC-SA 3.0 IGO; https://creativecommons.org/licenses/by-nc-sa/3.0/igo/.
2. Intersectoral Global Action Plan on epilepsy and other neurological disorders 2022 – 2031
Discussion paper; 2021; https://www.who.int/publications/m/item/intersectoral-global-action-plan-on-eepilepsy-and-other-neurological-disorders-2022-2031
3. Giovannoni G, Butzkueven H, Dhib-Jalbut S, Hobart J, Kobelt G, Pepper G, Sormani MP, Thalheim C, Traboulsee A, Vollmer T. Brain health: time matters in multiple sclerosis. Mult Scler Relat Disord. 2016 Sep;9 Suppl 1:S5-S48. doi: 10.1016/j.msard.2016.07.003. Epub 2016 Jul 7. PMID: 27640924.